Sveti Stjepan

O životu sv. Stjepana prije no što je postao đakon zna se vrlo malo. Njegovo ime

upućuje na to da je bio Židov grčkoga podrijetla, no ni taj podatak nije pouzdan,

jer je Stefanos samo varijanta aramejskog imena Kelil, imena koje je pisalo na

njegovu grobu. Stefanos na grčkom znači kruna, okrunjen , a Stjepan je prvi Isusov

učenik koji je bio okrunjen mučeničkom krunom.

Stjepan je bio Isusov suvremenik. Nakon Isusove smrti, Apostolima je bila

potrebna

pomoć za brigu za najsiromašnije članove zajednice, pa su tako zaredili sedam

đakona, od kojih je sv. Stjepan najpoznatiji. Izabravši ga za đakona, bio je priznat

kao čovjek dobrog ugleda, pun milosti i Duha Svetoga. Propovijedao je takvom

mudrošću da nitko nije mogao odoljeti njegovom pozivu na život kakvom nas

uči Krist. Iako je djelotvornost njegove mudrosti i duha bila velika, ipak nije mogla

uništiti stare židovske svjetonazore – sv. Stjepan je nevjerojatno brzo stjecao i

nove neprijatelje koji su ga zbog uspješnog propovijedanja htjeli uništiti.

Narod je konačno napravio urotu protiv njega – nisu nikako mogli odgovoriti na 

njegovu mudrost istom mjerom, pa su ga okrivili da je hulio protiv Mojsija i protiv

Boga. Konačno, Stjepana su uhvatili i ispitivali.

Dok im je odgovarao, slavio je Spasitelja,

predbacivao narodu što su izdali i ubili

onog kojeg su mu proroci navješćivali.

Prilično ih je naljutio kada je ponovio

Isusove riječi o rušenju jeruzalemskoga hrama.

Dok im je tako govorio, gledao je u nebo;

vidio je kako su se Nebesa otvorila,

te kako Isus stoji zdesna Bogu.

Narodu je počeo govoriti što se događa pred njegovim očima,

te su zbog toga svi bijesno nasrnuli na njega,

i odvukli ga iz grada da ga kamenuju.

Prema običaju, u Jeruzalemu se osobu koju se kamenovalo

odvelo na jednu uzvisinu izvan grada,

te ju se bacalo u provaliju i zasipalo velikim kamenjem.

Dok je Stjepan padao u provaliju, molio se Bogu:

“Bože, ne uzmi im ovo za grijeh!”

Prije nego što su za njim bacili veliki kamen,

Stjepan je izgovorio svoju posljednju molitvu:

“Bože, primi moj duh!”

Nitko od prisutnih ljudi nije znao da je njegova

prolivena krv bila prvo sjeme žetve koja će prekriti cijeli svijet.

Budući da nije bio dostojno pokopan, tek je 415.g.

nekoliko svećenika otkrilo njegovo sveto tijelo u Kafar Gamali,

sjeverno od Jeruzalema.

jegovi posmrtni ostaci prvo su ekshumirani,

pa prenešeni u crkvu Gore sionske, a 460.g.

u baziliku kraj Damaščanskih vrata u Jeruzalemu,

na mjestu gdje se prema tradiciji odvijalo kamenovanje.

Ta je bazilika otkrivena krajem sedamdesetih godina

prošlog stoljeća, te je napravljena njena rekonstrukcija

na starim temeljima.

Sv. Stjepan je, zbog načina na koji je ubijen,

svetac zaštitnik kamenoklesara,

a slavimo ga dan poslije Božića, 26. prosinca.

Neka se i u našim srcima na ovaj Božić rodi čista i

neiskvarena vjera, da muke svakodnevnog života podnesemo

hrabro i ustrajno kao sveti Stjepan.